среда, 14. јануар 2009.

Javna glasila, Urednici i posledice

Kada se plasiraju poluistine, ili cak i neistine, a sve to zarad bolje gledanosti ili veceg tiraza tada se banalizuju sve dobre vesti ili pojedinci koji se pominju u takvim vestima. Tacnije receno mnoge dobre ideje, ili informacije, a koje su pre svega istinite ne nalaze toliko prostora u javnim glasilima , kao sto su to poluistine ili neistine. Valjda je banalizovanje , ili osrednjost dobrih ideja ili informacija i dalje aktuelno u nasem drustvo. Nesto je nasledjeno, a ima dosta uticaja i "starih kadrova" koji ucestvuju u tome. Nasi novinari su uglavnom skloni da daju sebi veliku vaznost, kada intervujisu, kada komentarisu, ili kada napisu neki clanak. Veoma su slicni" kafansim grupama" koje sastavljaju od fudbala do clanova vlade. Navodno da su veoma obrazovani, vladaju stranim jezicima, citaju sa interneta sve vesti, a imau sve pouzdane izvore. Na TV vidimo neka lica koja su pre svega sklona svadjanju nego postavljanju pitanja, koje ima emisija u svom programu. Gosti se dovode samo ako odgovaraju urednicima ili novinarima. Citanje nekih vesti, sa dramaticnim tonom daje "zvanicniju" verzijum a kako se ona plasira i u koje vreme veoma se brizljivo prati. Neki "insajderi" su manje vise "broj" koji treba da vaznost temi, povecanju gledanosti, kao i banalizovanju dogadjaja , da su afere uvek sa neizvescnoscu, gde se kraj ne sme nagovestiti. A najvecim delom se vrsi pritisak na pravobranilastvo da se sada oni moraju angazovati, posto su novinari"dokazali" krivicu.
Best from Serbia!

Нема коментара: